U kontekstu naprednih umjetničkih istraživanja tijekom čitava 20. st. gotovo opsesivno postavlja se problem medija. U pitanju nije bila poruka koju medij oblikuje u razumljivi sistem, već njegova struktura. pokazalo se to izuzetno važnim kako na polju filozofije, antropologije, psihoanalize, lingvistike, a kasnih šezdesetih i sedamdesetih godina 20. st. i na najširem području umjetnosti, vezano najčešće uz konceptualnu umjetnost i novu umjetničku praksu.
Uvidjelo se da je istraživanjem strukture medija otvoreno posve novo poglavlje u razumijevanju gotovo cjelokupne komunikacijske kulture, i da to poglavlje niti danas nije zatvoreno. što više, problemi se množe što se dublje ulazi u taj strukturalni labirint, a rezultati istraživanja – razvojem tehnologija, a posebno elektronike i digitalizacije – postaju sve fascinantniji.
Ako se kaže da se početak verbumprograma Vladimira Mattionija i Ratomira Kulića može locirati u 1974. godinu, mali fragment tog „programa“ što ga Vladimir Mattioni predstavlja u galeriji Prica u Samoboru, najbolje potvrđuje uvodne riječi. Od tih sedamdesetih godina 20. st. „program“ imenovan „Verbum“ kojim je označen interes autora za riječ i broj, oblik ili znak, permanentno propitkuje samu suštinu „likovnosti“, što znači kulture vizualnih komunikacija u cjelini. Zajedničko djelovanje Mattionija i Kulića prekida se 1980., ali se nastavlja pet godina kasnije. Ovdje izložene četiri grafičke mape, predstavljaju suštinski verbum program, a Vladimira Mattionija ne samo kao autora jednog kompleksnog istraživačkoj projekta, već i kao umjetnika koji svoju teorijsku i plastičku misao oblikuje u estetsku cjelinu zavidnog rafinmana.
(iz predgovora kataloga V. Mattioni: „Binarni kod“ Ž. Koščević)
|
