Mala dvorana Galerije Prica, Pučko otvoreno učilište Samobor
Trg Matice hrvatske 6, 10 430 Samobor
Izložba ostaje otvorena do 18. prosinca 2009.
“Po jutru se dan poznaje”, a pjev jutarnjih ptica nagovještava početak dana. Po svojoj prirodi ptica je slobodna, u zračnim prostorima pronalazi veselje, mir i smisao. Nije stoga čudo što je mladi akademski kipar BORIS ŠIMUNOVIĆ svoju četvrtu samostalnu izložbu posvetio baš njima. Mladi se autor bavi istraživanjem i pronalaženjem artikuliranih i stilski prepoznatljivih organičkih i geometrijskih formi u kompoziciji djela. Snaga izričajnog procesa uloženog u njegove forme, oblikovane u različite dimenzije zapravo ostavlja dojam maketa za mnogo veće spomeničke skulpture. Ova snaga izričajnog procesa zapravo emanira uloženu energiju, promišljenost dokazujući time radost stvaranja. Boris Šimunović nastupa bez jasnih uzora, Njegova je vizura utemeljena na prepoznavanju povijesnih i univerzalnih umjetničkih kretanja, tvoreći tako osobne, unutarnje doživljaje izrasle iz Prirode. Doživljaje destilira, filtrira u geometrijske oblike u kojima dominira sferičnost kao simbol beskraja Univerzuma. Ta snaga simbola biva način da se dimenzije pjesničkog vežu uz dimenziju značenja likovnog sugerirajući zajedničku vezu, i time tvoreći viziju. U tome i jest prednost simbola nad konkretnom formom. Zbog toga se na najradikalniji način oslobađanja, stvaranja slobode odlučio mladi autor. Analizirajući, meni dostupan, Šimunovićev kiparski opus, stekao sam dojam da njegovi radovi nastaju s lakoćom nastalom u nemiru stvaranja. Svaka skulptura sama tvori svoje mjesto, poput dječje igre koja se slaže poznatim «lego kockama». Njegove kalote, različitih dimenzija čine formu koja ostavlja dojam. Dakako, teško je govoriti o nastavku puta mladog autora. Valja za primijetiti da globalna sredstva vizualnih komunikacija svjetske umjetnosti nisu povukle autora i njegovo autorsko djelo u epigonalan svijet i da će ovako dosljedan biti i nastavljen umjetnički put Borisa Šimunovića. Autorov slijedeći ciklus očekujemo s nestrpljenjem.
Prof. Josip Dujmović
|
