Otvorenje izložbe 23. ožujka 2010. u 19 sati
Mala dvorana Galerije Prica, Pučko otvoreno učilište Samobor
Trg Matice hrvatske 6, 10 430 Samobor
Izložba ostaje otvorena do 11. travnja 2010.
Josip Šarić rođen je u Livnu 01.08.1968. godine .
Akademiju Likovnih umetnosti završio je u Zagrebu 1999. godine u klasi profesora Ante Kuduza. Do sada je izlagao na slijedećim samostalnim izložbama:
1996. g. galerija Ksaver,
1997. g. caffe Kavalir,
1999. g. MUO- hrvatski kulturni klub,
2000. g. galerija Rozeta otok Pag,
2001. g. caffe Sahara,
2002. g. caffe Palainovka,
2005. g. Canvas galerija,
2009. g. Porezna uparava Zagreb, Dom za starije i nemoćne osobe „Sveti Josip“
Sudjelovao je i na više skupnih izložbi.
Živi i radi u Zagrebu, Martićeva 14b.
J O S I P Š A R I Ć
Bujanje života u zakonitosti događanja, prividni kaos u organiziranosti scene, logika u prepuštanju dinamičnosti oblika značajke su slikarskih uprizorenja Josipa Šarića. Definicija je to opusa bliska analizama fizičara koji prepoznaju red u jednostavnim i složenim strukturama, neovisno o procesima u prvom sloju promatranja. Šarić oslobađa energiju oblika, dovodi formu do eksplozije njezinih silnica, no i u ključanju površine zadržava relativnu čistoću silhuete ploha. Nemiru magme ili vala Šarić suprotstavlja geometrizirane segmente slike, sastavnica poliptihalnih kompozicija, od jasnoće diptiha ili triptiha do razvedenog rastera prikaza. Granične linije dosljedno su pravolinijskog karaktera, od naglašenog vertikaliteta do dijagonalne položenosti obrubnica. U različitosti gradivnih elemenata Šarić je postigao jedinstveno slikarsko tkivo, s dosegnutom napetošću suprotnosti u odnosu pokrenutih nakupina i jednolikosti tona ploha. S osvajanjem dubine prostoru kroz kontrast pažljivo njegovane boje i ekspresivnog nanošenja slikarskih čestica. Istina Šarić je i kada sliku osmišljava tjelesnoću boje sklon vidu slikarske marnosti, jer i u kolorističkoj otvorenosti isčitavamo čitke traveje, s potkom geometrijske oblikovnosti. S mjenama veće ili manje zasićenosti, sa zgušnjavanjem prema vrhu i završetkom u spletu crtovlja, odnosno kapljičastom udaru linija. Prasak bjelina poput krijeste vala znak je oslobađanja unutrašnjih kolorističkih sila, sabijenih slojeva boje. I užarenih i manje intenzivnih, naglo ohlađenih u dodiru s partijama pretežno utišanih vrijednosti palete. I u slučajevima podignute kromatske razine jednobojnih slikarskih prostranstva u dijalogu različitosti ona uvijek djeluju smirujuće. Istovremeno zaustavljaju pulsirajuće forme, no ne negirajući njihovu dinamičnu komponentu. Šarić bez krutih pravila slikarskog ponašanja prati srazove napete epiderme i razigranih partikula boje, likovno osmišljene s „aureolom“ kumuliranog svjetla. Zavidnom maštovitošću Šarić gradi usjeke i pukotine, sugerirajući istovremeno intrigantni mikro svijet i slutnju bezmjerja svemira. Dakako radi se o asocijativnosti sadržaja koji se nude, situacijama koja se ne vide, ali su dostupna umjetničkoj imaginaciji. Šarić u sintezi organičkog i geometrijskog nalazi ravnotežu polova, s međusobnim podizanjem izražajnosti fragmenata. Motivska određenost nije u prvom planu jer u novi ciklus najbliži je pojmu apstraktne slike. Šarić se ipak ne odriče slikom interpretiranog doživljaja nekih situacija, izgleda, pejsažnih prospekata, emocionalnih iskustava. Ljepote u širini njenog značenja. S odgovorom u vitalitetu boje, s provedenom širinom poteza i suptilnim nitima tkanja, te ritmizacijom i aktivitetom slikarskih polja. U adiranju uzbudljivih fragmenata, sabiranju u slici jedinstvenog bljeska.
Stanko Špoljarić
|
