Zbog velikog interesa publike, izložba ostaje otvorena do 27. lipnja. Otvoreni smo također i za vrijeme blagdana 22. i 25. lipnja.
Izbor iz Donacije Motika, Zbirka umjetnina Grada Pule
Zbirka umjetnina Grada Pule, utemeljena kao logičan slijed gradskih galerijskih djelatnosti, izlaganja i prikupljanja umjetnina, 2006. godine obogaćena je donacijom obitelji Motika koje danas tvore jedinstvenu zbirku. Zbirka Antun Motika sastoji se od umjetnikovih ranih radova kao što su ilustrirane priče (poput Puta na Mjesec Julesa Vernea), poznati crtež Futuropolis (1917), potom akvareli, gvaševi, tempere i ulja nastali od 1929. zatim crteža, skica, kolaža te eksperimenata, obuhvaćajući sve faze stvaralaštva (predakademsko razdoblje, mostarski period, pariška iskustva, studijski eksperimenti, radovi iz pedesetih godina…), a posebno zanimljiv dio zbirke čine albumi s fotokolažima.
Od početka djelovanja Zbirke Antuna Motike, u za to predviđenom prostoru novootvorene Gradske galerije, realiziraju se povremene izložbe ciklusa Izbor iz donacije koje otvaraju mogućnosti koncipiranja i prezentacije različitih tematskih sklopova.
Okosnicu koncepcije Izbora iz Donacije Antun Motika (Zbirka umjetnina Grada Pule) za izložbu u Galeriji Zlatko Prica u Samoboru čine odabrani radovi Antuna Motike - crteži, slike, kolaži i fotokolaži iz pedesetih godina XX. stoljeća, na kojima je često prisutan motiv interijera. Interijer, putem kojeg je autor, u skladu s umjetničkim tendencijama svojeg vremena, istraživao specifičnu konstrukciju slikarskih elemenata - prostor, liniju, plohu i volumen - kao istraživanja slikarskog prostora. Manje ga je zanimala doslovna deskripcija prizora, te se primjećuje odstupanje od uobičajenih obrazaca prikazivanja predmeta, figure (ljudskog lika) i prizora. Motika je svjesno tražio nove pristupe artikulaciji slikarskog polja kroz niže ili manje vrijedne umjetničke medije – crtež, gvaš, kolaž. Ti su mu mediji omogućavali razvoj likovnog mišljenja i problemskih koncepata. U Motikinu štafelajnom slikarstvu pedestih godina primjećujemo prijelaz od stenogramski izvedenog prikaza prisutnog u ranijim radovima na apstrakciju i arabesku. Osnovne boje, istaknuta gesta i čvrsta linija, “ekspresivna stilizacija” kako je naziva Darko Glavan u sistematizaciji ključnih ciklusa u stvaralaštvu Antuna Motike (katalog retrospektivne izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2002.), promjene su koje ukazuju na izmjenu likovne sintakse. Posebno je uočljiva korelacija i izmjena Motikinog rukopisa uzrokovana učestalim korištenjem tehnike kolaža u slikama Harlekina. Motikino shvaćanje umjetnosti kao procesa, eksperimenta i propitivanja vlastite naravi, nasuprot shvaćanja umjetničkog djela kao izolirane estetske činjenice, odredili su autorov umjetnički jezik.
Antuna Motiku u to vrijeme zanima kako rasformirati realnost i doći do drugačijih oblika. Ponajprije u kolažima od raznobojnog papira, kojima konstruira figure i prostor, zatim eksperimentima kao što su frotaži i dimnice, te fotokolažima u kojima izrezivanjem detalja različitih fotografija stvara novu sliku. Motikino tretiranje kolaža kao samostalnog likovnog izraza, kao i inkorporiranje sadržaja iz svakodnevnog života u sferu umjetnosti prisutno u kolažima i fotokolažima može se promatrati kao jedinstvena pojava u okvirima hrvatske umjetnosti pedesetih i šezdesetih godina XX. stoljeća.
U ciklusu radova okupljenih oko naslova Vrpce i Linije nalazimo crteže apstraktnih uzoraka, poput «patterna». To su linije u pokretu i predstavljaju svojevrsnu Motikinu inačicu vizualne poezije. Crteži su to u kojima valovitim vijugavim linijama autor predočava mogućnosti vizualnog doživljaja glazbe. U njima je Motika razradio i prethodna iskustva prepletanja linija, teksta i znaka koja je stjecao od četrdesetih godina radeći na brojnim ilustracijama za izdanja poezije, kaligrafski ispisujući riječi s biomorfnim preplitanjima i vrpcama. Darko Schneider u njima pronalazi sklonost sinesteziji koja blisko komunicira sa simbolizmom i nadrealizmom. Kaligrafski izvedeni, približavaju se ornamentu, arabeski, koju je Motika aplicirao i često upotrebljavao. Površina papira ispunjena je lakom i prozračnom, ritmiziranom, mekom i melodičnom slobodnom linijom - ujedno jedinim likovnim izražajnim sredstvom, koje nastaje na ideji nadrealističkog «automatskog pisma».
Foto kolaži Antuna Motike, predstavljeni ovom izložbom, u odvojenom prostoru i prikazani kao zasebna cijelina, izbor su iz više od dvije stotine tabli okupljenih u pet albuma iz Zbirke Antuna Motike, odnosno donacije obitelji Motika u okviru Zbirke umjetnina Grada Pule. Možemo ih grupirati u nekoliko tematskih podskupina, obzirom na dominantni motiv. Montaže Antuna Motike kako u fotokolažima, tako i kolažima utemeljene su u autorovim likovnim i formalnim vještinama i talentu. Neobične vizionarske kreacije izmještenih slika drže pažnju onoga tko ih promatra u stanju tenzije i nesigurnosti, zbog fragmentarnosti, nedorečenosti, višeznačnosti i smisla koji izmiče. Kolaž je slika diskontinuiteta i mentalna je forma. Premiještanja Kolažne transfiguracije izazivaju preoblikovanje i promjenu odnosa iz konteksta u kontekst. Neizostavno je naglasiti značaj kolaža za uvođenje neumjetničkih materijala u umjetnički sustav, predmeta iz svakodnevnog života, kao i elemenata slike i teksta iz masovnih medija i popularne kulture, odnosno materijala iz «medijske realnosti» građanskog života kojeg su činile slike iz novina, časopisa, oglasa, reklama.
Motikini fotokolaži predstavljaju panoramu transfiguriranih prikaza, kao distorzija ljudskih lica i tijela, te detalja životinja, kao specifičnu hibridnu biomorfnu ikonografiju, elemente strojeva, popularne kulture, ikonografiju tehnološkog svijeta, industrijsku tematiku i fragmente prizora iz svemira, baštineći «omekšane« dadaističke strategije razbijanja cjelovitih likovnih i diskurzivnih oblika, kao i subverzivnu fantaziju u okviru nadrealističkog modela apsurdnog, alogičkog povezivanja nespojivog. Logike nalik snu. U jednoj slici kombiniraju se dijelovi različitih prizora i različitih perspektiva, fragmenti oblika različitih proporcija, stvarajući nove, čudesne kombinacije i začudne odnose. Nelinearno, iščašeno iskustvo svijeta transformira svakodnevne motive u oniričke slike.
---
Brojna i dugogodišnja istraživanja Antuna Motike gotovo su polustoljetni umjetnički projekt, a njihovi brojni fizički tragovi još su uvijek situirani na margini opće povijesti hrvatske umjetnosti 20. stoljeća. Izložba Antun Motika interijeri, crteži, slike i kolaži - izbor iz Donacije Motika, Zbirka umjetnina Grada Pule želi upoznati širu javnost s različitim segmentima opusa Antuna Motike, kao i pridonijeti valorizaciji malo poznatog i u, dosad samo, uskom krugu stručnjaka cijenjenog Motikinog opusa.
Branka Benčić
--------------
Antun Motika
„Istraživao sam cijeli život često ne znajući što ću pronaći. Pa ako ponekad rezultat i nije bio onakav kakav sam želio, najvažniji je rad, a taj me rad uvijek veselio.“i
Ovom izjavom sam umjetnik na najpotpuniji način opisuje svoje cjelokupno životno stvaralaštvo. Od ranih dana individualist, samozatajni eterični lirik, nerazdvojivo povezan s prirodom. U prirodi pronalazi sigurnost, vizualne i emocionalne doživljaje koje mu ona pruža.
U mostarskom razdoblju, nakon pariških iskustava, palete otvara prema svjetlosti, koristeći čiste, reducirane boje i prozirne bjeline. Bašičević tako na Motikinim slikama zamjećuje: „Neispunjena mjesta na slikanoj površini nisu prazna već ispunjena prazninom, a to nije isto. Ove praznine ulaze u karakteristiku Motikine forme“.iiKoristeći boju papira kao osnovno sredstvo konstrukcije slike postiže dematerijalizaciju vidljivog i figuralnog prema bijelom rastakanju u svijetlost. Akvarelom i gvašom, njihovom prirodnom transparentnošću, postiže dojam treperenja koja se gradijentno stapa s bjelinom papira time stvarajući osjećaj prozračnosti.
Dolaskom u Zagreb istražuje nove likovne medije, nevezane uz program i tendencije koje su se tada očekivale od umjetnika. Pedesetih godina, ostajući neovisan od povijesnih tokova, ne razdvajajući život od rada, napravio je radikalni preokret u doba kad je umjetnost bila izražajno i tematski određena ideologijom socijalističkog realizma – umjetnosti u službi tekuće politike. Sklon eksperimentiranju upušta se u svijet istraživanja i impulzivnosti. Suprotno prijašnjem vremenu kad je inspiraciju pronalazio u prirodi, on se zatvara u atelje gdje brojnim crtežima i skicama razrađuje mnoštvo ideja.
Tako prilikom prikaza interijera Motika koristi bitna svojstva Matisseova opusa: plošni tretman, zatvorene obojene površine bez tonskih prijelaza te izrazit smisao za pokret i krivulju što se postupno preobražava u arabesku.
Prisjećajući se dana provedenih u Parizu i onoga što je tamo vidio, počinje istraživati Picassove i Braquove kolaže. Eksperimentiranjem otkriva njihov način razlaganja realnosti te stvaranja novih formi.
Uvijek sklon stvaralačkim izazovima svoju umjetnost želio je uključiti u zapadnoeuropsko umjetničko iskustvo. Unatoč tome što je cijeli život radio u školi nije zanemario svoje vječno umjetničko traženje. "Egzistencijalnu sigurnost Motika će iskoristiti tako što će se praktički doživotno likovno usavršavati."iiiInspiracija se rađala kroz slobodu eksperimentiranja, nadovezujući se na svaku novu ideju, bila je u poticaj traženja dotad neotkrivenog i novog.
„Govori mi da talentu granice nisu određene vremenom, baratao on bojom ili glinom. Veliko se ostvarenje može postići samo u punoj slobodi stvaranja, bez obzira na materijal i tehniku. Prije svega neophodno je nadahnuće, kao što se i misao rađa prije riječi, a riječ je samo sredstvo da je vjerno izrazi.“iv
Daleko od prave valorizacije njegovog cjelokupnog stvaralaštva, ostala je Motikina samozatajna priroda i povučenost kao i mnoge ideje i projekti na kojima je radio, a koji su bili u toku s europskim strujanjima. Istinsku suvremenost postupno otkrivamo izlažući i pokazujući široj javnosti njegove radove kroz izložbe kao što je ova. Izložba je plod suradnje između Galerije Prica i Zbirke umjetnina grada Pule u čijem je sastavu impresivan broj Motikinih radova.
Nikolina Mahović
i Darko Glavan: Antun Motika, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2002.; str. 21; citat iz: Nena Baljković. Umjetnik ovog doba, „Start“ br. 159., 1975.
ii Zvonko Maković: Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti, Dom hrvatskih likovnih umjetnika, Zagreb 2004.; str. 22; citat iz: D. Bašičević: „Rađanje forme. Povodom izložbe A. Motike“, „krugovi“, br. 5, Zagreb 1953; str. 426.
iii Darko Glavan: Antun Motika, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2002.; str. 14.
iv Milivoje Mihailović: Čežnja za svetlošću Antuna Motike, Zagreb 1981; str.43-44. |
