Matko Elezović
VESELE ŽENE HRVATSKE
komedija, pučki teatar
Režija: Frana Marija Vranković
Kostimi: Elvira Ulip
Igraju: Jadranka Elezović i Matija Prskalo
Trajanje: 75 minuta opuštanja i zabave / Cijena ulaznice: 50 kn
POU Samobor, srijeda, 10. 3. 2010. u 19.30
O komediji:
Pet situacija, dva grada, jedno selo, deset žena, a samo dvije glumice! Iza naslova koji podsjeća na naslov glasovite Shakespearske komedije, krije se domaći humor scenarista Matka Elezovića. U svom novom komadu pokazuje kratke inserte iz svakodnevnog života pet žena iz naših krajeva. To su čistačice sa Zrinjevca, majke ne baš sjajnih učenika, Vlajine koje muče generacijske razmirice, Dubrovkinje čiji su sinovi objavili vjeridbu i starice što se spremaju na estetsku operaciju. One su lucidne, hrabre, lukavo snalažljive i naravno iznimno duhovite!
Nagrade:
nagrada "Srebrni zub" na Festivalu smijeha i komedije "Zlatni zub" (na temelju mjerenja duljine pljeska gledatelja ‘pljeskometrom' i uz nadzor ocjenjivačkog suda u sastavu Ana Čehić i Alex Poropat), održanom u Poreču od 5. do 8. ožujka 2009. godine
Osvrti
"VESELE ŽENE HRVATSKE" - Regionalizam, snobizam i malograđanština na hrvatski način
Iako nas ne prati epitet duhovite nacije, poput recimo, standardno šaljivih Bosanaca, ili, majstora u ironiji i humoru na vlastiti račun, ozbiljnih Engleza, posljednja predstava u organizaciji Učilišta Relković mogla bi nas opasno demantirati. Ako ništa drugo, tekst MATKA ELEZOVIĆA pokazao je kako su žene Hrvatske, itekako, vesele i duhovite. I koliko god geografski udaljene bile, sličnije, nego li smo mislili. Predstava VESELE ŽENE HRVATSKE svojevrsni je omnibus - niz priča iz različitih sredina, zajedničke nam, domovine koja preispituje vječni i, nikada do kraja demistificiran, odnos muškaraca i žena. Recept posuđen iz bestsellera „Žene su s Venere, muškarci s Marsa“. Vesele žene su, genijalna MATIJA PRSKALO, iz uloge u ulogu sve dominantnija i manje poznata, ali povremeno izvrsna, JADRANKA ELEZOVIĆ. Pronalazeći prostor za smijeh, uporište u satiri i samoironiji, a humor u običnim, svakodnevnim, životnim situacijama, snimajući aktualnu, političku situaciju, bračne i rodbinske odnose, dvije žene, uz minimalne kostimografske izmjene kroz lepezu likova, publiku vode na putovanje kroz specifične hrvatske regije. Čas su zagorke - čistačice nakon predizbornog skupa, spremne politološki pretresti stanje na političkoj sceni, a onda „zgibati na gemišteka“, potom, ne tako tipične, majke propalih učenika na informacijama, - „hrvatske“ Romkinja i Bosanka, pa tradicionalne, arhaične svekrva i „nevista“ negdje u Dalmatinskoj zagori, otmjene dubrovkinje, i na kraju, „agramerske“ dame u zlatnim godinama u potrazi za izgubljenom mladošću i ljepotom. Koliko god različite bile, porijeklom, statusom, godinama, svima njima zajedničko je jedno. Malograđanština, primitivizam i snobizam, sklonost tračanju kao kod svih žena hrvatskih i onaj naš, čuveni jal i zavist - po staroj, narodnoj „ako ja nemam kravu, neka crkne i komšijina“. Uz fine nijanse komike i analitički pristup regionalizmu, predstava nameće pitanje koliko, uopće, živimo radi samih sebe, a koliko radi sredine i koliko je sredina ta koja nameće okvire i pravila komplicirane, (ili, možda, jednostavne?), društvene igre zvane ŽIVOT. Kako smijeh dokazano ima terapeutski učinak i liječi, nakon Elezovićevih „Veselih žena“, novogradiška publika je, zasigurno, ozdravila. A, to je, prepoznali se ili ne u tekstu predstave, ionako, najvažnije.
Autor: SIMONIDA TARBUK
|
