Amatersko kazalište Pučkog otvorenog učilišta Samobor sezona 2009/10.
ČE(PR)KAJUĆI BECKETTA
Scenska igra po tekstovima Samuela Becketta
Uloge:
P, Gogo, Slušatelj – Vedran Bokor
D – Miroslav Burić
A – Josipa Kovačević
Flo – Mateja Librić/Marija Marinčić
Vi – Anja Šintić
Ru – Aleksandra Keresman
Didi – Vjekoslav Leonard Prčić
Usta – Vjekoslav Leonard Prčić, Josipa Kovačević, Jan Novosel, Petar Grgurovac, Ines Ibrišević, Martina Librić, Mateja Librić, Maja Ivčić, Jasmina Marić
Rasvjeta: Vjekoslav Brunović, Nikola Telišman
Tonska kulisa: Miran Burić
Scena, plakat i program: Zlatko Turković
Kostimi: Neda Marović Turković
Producent: Vesna Burić
Prijevod, adaptacija i režija: Miroslav Burić
Ines Ibrišević, Martina Librić, Mateja Librić, Maja Ivčić, Jasmina Marić
Rasvjeta: Vjekoslav Brunović, Nikola Telišman
Tonska kulisa: Miran Burić
Scena, plakat i program: Zlatko Turković
Kostimi: Neda Marović Turković
Producent: Vesna Burić
Prijevod, adaptacija i režija: Miroslav Burić
Predstava ČE(PR)KAJUĆI BECKETTA sastavljena je od dramskih tekstova Samuela Becketta i uključuje tekstove, dijelove ili djeliće tekstova predstava «Katastrofa», «Dolasci i odlasci», «Ne ja» i «Čekajući Godota».
„Jednoga dana, sličnog ostalim danima, on je onijemio, jednoga sam dana ja oslijepio, jednoga ćemo dana oglušiti, jednog smo se dana rodili, jednog ćemo dana umrijeti, istoga dana, istog trenutka, to ti nije dosta? One rađaju raskrečene nad grobom, dan zasja jedan trenutak, i onda je opet noć.“
OSVRT:
AMATERSKO KAZALIŠTE “POU”, SAMOBOR
ČE(PR) KAJUĆI BECKETTA
U cjelini – za mene fascinantna predstava! Predstava koju je teško uspoređivati i vrednovati čak i ako je ne ocjenjujemo kao amatersku predstavu!
Prema svemu sudeći, bitnu je ulogu u toj predstavi odigrao Miroslav Burić. I kao autor adaptacije i kao redatelj i kao glumac. Vjerojatno i kao scenograf, premda scenograf predstave nije izričito naveden!
Prije svega, sama je adaptacija – beckettovska! Slične do sada nisam vidio. Hrabra i pomalo okrutna. Neumoljiva. Redatelj se, kao Glumac (D) povukao u gledalište! I to je dobro! Sakrio se. Postao apsolutna ideja. Koja se u tijeku predstave, prateći ledeno strahotne, otuđene prizore, pretvorio u glazbeni komentar, s ponovljenom muzičkom frazom “Kakav predivan svijet..!
D-ova pomoćnica, A, Mateja Librić, podređena nekom neimenovanom imperativu, jednako otuđena, ali vidljivo suzdržavajući vlastitu osobnost i ljudskost, stavom, glasom, slušanjem, stankama, kao da je neka, još moguća spona D-ove neumitnosti, vlastite životnosti i općeg besmisla. Kao glumica odmjerena, uvjerljiva.
Estragon i Vladimir, ispod stabla, kojega lišće očito podsjeća na omče užeta za vješanje, nekako stravično cifrasto (Blake!), dobro su odabrani i do kraja funkcionalni, svedeni na nepostojanje.
Tri djevojke, kojima je tko zna čijom voljom suđeno da se mijenjaju u uvijek isto (nepromjenljivo!), a tu “promjenu u istost” različiti kostimi samo pojačavaju! Sjajne su! Teško je vjerovati da im je netko uopće mogao reći što i kako “glumiti”!
I, na kraju – Glasovi! Čista Muzika. Ritam, kojim kuca svemir na izdisaju. Iskre nepoznata sazviježđa koje svjedoči o prolaznoj vječnosti.
Tu predstavu jednostavno treba vidjeti! I čuti! I doživjeti!
Vladimir Gerić
Nemalo je iznenađenje i predstava Amaterskoga kazališta Pučkog otvorenoh učilišta Samobor Če(p)rkajućiBecketta sastavljena od fragmenata više djela suvremenoga klasika Samuela Becketta. Svjedoci smo mnogih današnjih pokušaja izvođenja najčešće drame Čekajuči Gpdota ali i drugih od malobrojnih najpoznatijih djela, no pokraj vrhunskoga virtuoziteta u pogledu režije,glume i svih elemenata scenskoga čina, ni najbolji od najboljih ne uspijevaju doseći fascinantan uspjeh Beckettovih scenskih početaka,kada je taj pjesnik tišine, začudnog humora i tajanstvenoga slavljenja progovorio u pravi čas na pravi način i posvuda snažno odjeknuo. Redatelj, dramaturg i glumac ove predstave Miroslav Burić, koji je istodobno i jedan od najboljih glumačkih pedagoga među kazališnim amaterima, došao je na ideju na stanovit način Becketta komentirati njim samim. Okupio je tekstove iz više dramskih i proznih izvora i s mladim glumačkim ansamblom ostvario osebujan uvod u djelo Samuela Becketta koji ostajući vjeran autoru zauzima odmak iz kojega postavlja vlastita pitanja o sudbini svijeta i umjetnosti. Govorimo da ne bismo mislili – jedna je od Beckettovih škrtih rećenica koje će gledatelju odzvanjati na izlasku iz dvorane.
Marija Grgičević
|
