Tekst Mate Matišić
Režija Mislav Brečić
Igraju Ksenija Marinković / Branka Trlin, Ana Maras, Krešimir Mikić i Vilim Matula
Dramaturgija Tajana Gašparović
Koreografija Irma Omerzo
Videoanimacija Nemanja Nikolić
Kostimografija Mirjana Zagorac
Autor glazbe Stanko Kovačić
Dizajn tona Lana Deban
Majstori rasvjete Mislav Vinković i Tomislav Baotić
Majstori tona Nebojša Paunković i Andrej Štefan
Tehnička potpora Miljenko Ričković
Fotografija Radomir Sarađen i Sanja Prnjak
Dizajn promotivnih materijala Boris Greiner (plakat) i Sanja Prnjak (program)
Prodaja Nikolina Putica, Jasmina Murtezanović
Exitovci Mirela Lautar i Nada Kujundžić
Organizacija i promocija Maja Jurić
Umjetnički ravnatelj Teatra EXIT Matko Raguž
Umjetnički ravnatelj Teatra 2000 Vilim Matula
irandelovski isprepletene paralelne realnosti ove predstave propituju iscjeljujuću snagu glumački razigranoga storytellinga. Balon je predstava o Glumcu - o iluziji koju on stvara i kojom putuje sve dok se ne susretne sa samim sobom, predstava o Glumčevu identitetu, o tome za koga i zašto on uopće igra svoju igru.
BALON
Je li ispuhani balon i dalje balon? Ili je ono što balon čini balonom upravo zrak unutar njega? Čini li posve određeni balon posve određenim balonom dah osobe koja ga je napuhala? Čini mi se da je srž ove predstave upravo taj dah. Dah kao jedno od osnovnih sredstava glumačkoga izraza. Dah kao reprezent Glume i kao reprezent Života. Pirandelovski isprepletene paralelne realnosti ove predstave propituju moć glumački razigranoga storytellinga. Je li priča o Šeherezadi samo lijepo uobličeni mit u koji bismo voljeli povjerovati ili pričanje priča zaista može imati iscjeljujući odjek? Može li pričanje groteskno iščašene priče jednoga glumca pomoći depresivnoj ženi? Ili možda, po principu zrcalnih slika, to pričanje može pomoći upravo njemu samome, zarobljenome u prostoru vlastitoga napuhanoga glumačkog ega? Ovo je i predstava o vlastitim frustracijama koje proizvodimo sami, no uvelike potpomognuti apsurdima društveno-političke stvarnosti koja nas okružuje, stvarnosti u kojoj se lice mafije počesto ne razlikuje od lica pravde. No, iznad svega, ovo je predstava o Glumcu, o njegovom identitetu, o tome za koga i zašto on uopće igra svoju igru. Tajana Gašparović
Čini se kako je glumac u središtu svakog kazališnog izričaja. Ova predstava istražuje upravo tu navedenu očitost. Matišićev Balon mehanizmom duhovitih zapleta pojačava centralno mjesto glumca te na taj način razotkriva rubne odrednice glumačkog poziva. Nastaje začudna mapa: predgrađa iluzije koju glumac stvara i kojima putuje, vode ga do centra igre i neizbježnog susreta sa samim sobom. Kamo krenuti tada?
U tijesnom prostoru vanjskih okolnosti glumac se isprva odaziva zamolbi, a naknadno i prisili društva: on mora stvarati prizore, a iluzije koje pritom nastaju sve više nalikuju životu koji živi, u igri uske zavisnosti i preklapanja, sve do stupnja neodjeljivosti. Unutarnji motiv i društvena funkcija glumca tako mijenjaju mjesta poput uzroka i posljedice gdje snagom uzgona probuđenog osjećanja za dobrobit drugog, izranja Balon.
--Mislav Brečić
|
